Do sada osnovno polazište turističkog razvitka nije bio krajolik, nego turističko-gospodarska "nužnost", npr. potreba za proširenjem ležajnih kapaciteta. Gradilo se bez pitanja koliko još krajolik uopće može prihvatiti i probaviti. Ali baš je obrnut pristup ispravan - najprije se određuju granice opterećenja krajolika i ostalih prirodnih resursa, a zatim se dobivene vrijednosti, uz druge kriterije, koriste za određivanje optimalne granice izgrađenosti tj. dopuštenog dodatnog broja ležaja, prometnih objekata i dr.
Od kojeg se broja turista neka plaža smatra pretrpanom, neko područje za odmor iskorištenim do krajnjih granica? Pri kojem opterećenju neki krajolik gubi funkciju mjesta za odmor?
↧