"Svakom se čini da ima šta reći i da je to doista važno, a neobjašnjiv je nagon što nas zove da uvijek ponovno slažemo mediteranski mozaik, sačinimo i pokažemo njegove sastavnice i njegova protuslovlja povlačeći crtu između rađanja i smrti", pisao je ugledni P. Matvejević.
Vrijedi zastati pred prizorom koji pružaju solane. Gradnja je prastara i jednostavna, prostor na obali gdje more lako ulazi i ostaje mirno, presječeno dovodnim i odvodnim kanalima sve to zajedno tvori polje. Pogonska su sredstva vjetar i sunce, sirovina je samo more, more vječno i neiscrpno. Najviše se troši čovjek. Solare uspoređuju s ribarima i težacima, a oni su jedno i drugo, rade od jedne žetve do druge, sami govore o žetvama i berbama kao da su žito i loza i u tome se možda krije veza soli s kruhom i vinom. Solari obično šute dok rade, za razliku od ribara koji stalno govore, srde se i prepiru, a tek po koja psovka, najčešće zbog vremena, slabog ulova ili nesposobnih pomoćnika, stvara napetost među članovima posade.
Iseljavanje s otoka, nestanak trgovačkih brodova i ribarica u suprotnosti je s proklamiranom mediteranskom orijentacijom. Sol, riba, maslina i loza, ali i suše, kiša i požari sastavnica su života uz more. Njihova sudbina nije samo u žuljavim rukama solara, ribara i težaka, već je dijelimo svi zajedno.
Priča o bijelim i modrim poljima snimljena je na južnom Jadranu. Berbe su najljepši, iako ne svaki put i najlakši, dio njihovog života.
↧