Dr. Branko Gavella jedan je od najutjecajnijih redatelja i teoretičara hrvatskog kazališta. Iako nije među nama već pola stoljeća, duh Gavelline osobnosti još je uvijek prisutan ne samo među njegovim suradnicima i prijateljima, nego i na Dubrovačkim ljetnim igrama, Akademiji dramskih umjetnosti, u Hrvatskom narodnom kazalištu, Dramskom kazalištu Gavella, institucijama koje je svaku na svoj način obilježio ovaj velikan kazališne umjetnosti.
Zainteresiran tajnom neobične snage osobnosti koja je u tako smrtnoj umjetnosti kao što je teatar uspjela nadživjeti svoje vrijeme, autor Hrvoje Juvančić pripremio je i snimio tijekom 2001. i 2002. ovaj dokumentarni film. Odlazeći dalje od biografsko-faktografske priče o Gavelli, a slijedeći tragove Gavellinog teorijskog rada i umjetničkog creda o važnosti literature za teatar, Juvančić kroz film propituje i suvremenost hrvatskog kazališta, njegov odnos spram nacionalne baštine i hrvatskog jezika, kao i druga pitanja koje moderni svijet nameće klasičnom govornom kazalištu. Kombinirajući profesionalni i privatni život protagonista, oslikavajući cjelovitu osobnu priču, film donosi svjedočenja Gavellinih suradnika, obitelji i prijatelja: njegove kćeri dr. Ivane Batušić, Josipa Bobija Marottija, Pere Kvrgića, Nade Subotić, Relje Bašića, Georgija Para, Božidara Violića te mnogih drugih čije je živote obilježio dr. Gavella. Tijekom stvaranja filma posebna pažnja posvećena je istraživanju inače vrlo oskudnih filmskih arhivskih materijala o dr. Gavelli. Tako će se u filmu vidjeti cjelovita snimka Gavellinog rada sa studentima, zatim novootkriveni kadrovi s proslave HNK-a 1960. godine, film s njegovog sprovoda te mnoge nikad viđene fotografije dr. Gavelle. Ekskluzivna zanimljivost su i originalne snimke Gavellinog glasa pronađene u arhivi Hrvatskog radija.
↧